Hrvatska stranka prava (HSP) žalila se na odluku Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine o ovjeri kandidature Slavena Kovačevića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Apelacijski odjel Suda BiH donio je rješenje kojim je žalba odbijena.
HSP je u svojoj žalbi kao argument istaknuo da Kovačević nije “legitimni politički predstavnik” hrvatskog naroda.
Međutim, iz Suda BiH stiglo je rješenje u kojem se navodi da “legitimno predstavljanje” u Predsjedništvu BiH nije propisano nijednim zakonom.
“Institucija Predsjedništva počiva na paritetnoj zastupljenosti triju članova Predsjedništva koji se izjašnjavaju kao Bošnjak, Hrvat i Srbin, uz osiguranu teritorijalnu zastupljenost: dva člana Predsjedništva s područja Federacije BiH i jedan s područja Republike Srpske. U tom smislu, ni Ustavom BiH kao najvišim pravnim aktom, niti Izbornim zakonom nije propisan element ‘legitimnosti predstavljanja u Predsjedništvu’ na koji se žalitelj neosnovano poziva”, navodi se u obrazloženju Suda BiH.
Kako bi potkrijepio taj stav, Sud je citirao odredbe Ustava BiH i Izbornog zakona BiH iz kojih proizlazi da načelo “legitimnosti” nije propisano kao uvjet za izbor u Predsjedništvo BiH.
Naglašeno je da Ustav BiH od kandidata za Predsjedništvo BiH zahtijeva samo dva uvjeta: da se nacionalno izjasni i da dolazi s područja entiteta iz kojeg se može kandidirati.
Žalba HSP-a stoga je odbijena kao neosnovana, a Sud je u obrazloženju istaknuo i da SIP nije ovlašten ocjenjivati političke stavove, nego isključivo ispunjenost zakonskih uvjeta za ovjeru kandidatura.
“SIP BiH u tom postupku nije ovlašten ocjenjivati je li kandidat ‘legitimni predstavnik’ određenog konstitutivnog naroda niti smatra li određena politička stranka da kandidat predstavlja ili ne predstavlja interese toga naroda, zbog čega nije mogao odbiti ovjeru kandidature”, navedeno je u obrazloženju Apelacijskog odjela Suda BiH.
U vijeću Apelacijskog odjela o ovom su pitanju odlučivali Staniša Gluhajić, Zvjezdana Antonović i Dinka Bešlagić-Čovrk.
U čemu je pogriješio HSP BiH, a u čemu Sud BiH?
HSP BiH pokušao je osporiti kandidaturu Slavena Kovačevića tvrdeći da on nije legitimni predstavnik Hrvata, što se ne može utvrditi prije održavanja izbora i objave izbornih rezultata. Prema Izbornom zakonu BiH, za hrvatskog člana Predsjedništva može se kandidirati svaki punoljetni državljanin BiH koji se u prijavnom obrascu izjasni kao Hrvat i ima prebivalište u Federaciji BiH. Jasno je, dakle, da nije bilo zakonske osnove za osporavanje Kovačevićeve kandidature, bez obzira na to što je mijenjao nacionalno izjašnjavanje i bez obzira na utemeljenu pretpostavku da će za njega glasovati pretežito bošnjački birači, piše Hrvatski Medijski Servis.
Ono što se može osporavati jest eventualni Kovačevićev izbor za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima bošnjačkih birača, i to na temelju presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, prema kojoj dužnosnik mora biti izabran od onih koje prema Ustavu predstavlja. Iz članka V., stavak2, točka d, Ustava BiH jasno proizlazi da hrvatski član Predsjedništva BiH predstavlja hrvatski konstitutivni narod te da, sukladno tome, mora biti izabran glasovima Hrvata.
Apelacijski odjel Suda BiH u Rješenju je naveo da u Ustavu BiH i Izbornom zakonu ne postoji pojam “legitimno predstavljanje”, što je točno. Međutim, previdio je ili namjerno prešutio da se u presudi Ustavnog suda BiH pojam legitimnog predstavljanja spominje čak 13 puta. Citiramo dio presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić u kojem se navodi:
“Dom naroda nije, međutim, dom federalnih jedinica nego dom konstitutivnih naroda. Ustavni sud podsjeća da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa. U tom smislu, veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama jest ona koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice. Dakle, samo legitimitet predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje.”
Iako se presuda Ustavnog suda BiH odnosi na Dom naroda, iz njezina obrazloženja da veza između predstavnika i onih koje predstavlja mora postojati i na “svim administrativno-političkim razinama” jasno proizlazi da se to načelo odnosi i na Predsjedništvo BiH.
Iako presude i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nisu sastavni dio samog teksta Ustava BiH, one imaju jednaku pravnu snagu i čine ključni dio ustavnopravnog poretka države, što je Apelacijski odjel Suda BiH očito zanemario./M.Š./HMS/