Od granice Hercegovine i Bosne kod Bradine do Žepča od prošlog se tjedna konačno može voziti autocestom 125 kilometara bez prekida. Otvaranje novih 20 kilometara između Zenice i Žepča važan je iskorak u izgradnji Koridora Vc, prometne žile koja BiH treba povezati sa srednjom Europom i Jadranom. Ipak, mnogo posla još čeka ovu zemlju.
Koridor Vc, dug oko 700 kilometara, povezuje Budimpeštu, Osijek, Sarajevo i Mostar s lukom Ploče. Kroz BiH prolazi njegov najduži dio, oko 335 kilometara. Zbroje li se sve izgrađene, ali međusobno nepovezane dionice, u prometu je oko 165 kilometara autoceste. Riječ je o jednom od najzahtjevnijih infrastrukturnih projekata u regiji, na čijim pojedinim dionicama tuneli, mostovi i vijadukti zauzimaju većinu trase. Na novoizgrađenih 20 kilometara između Zenice i Golubinje samo 5,4 kilometra čini otvorena trasa, dok oko devet kilometara otpada na tunelske cijevi, a šest kilometara na mostove i vijadukte. Takva složenost objašnjava i visoku cijenu projekta, čiji bi ukupni troškovi mogli dosegnuti 5,2 milijarde eura.
Hrvatska je u listopadu prošle godine otvorila posljednju dionicu autoceste A5, od Belog Manastira do mađarske granice. Time je završena hrvatska dionica Koridora Vc, od granice s Mađarskom, preko Osijeka, do Svilaja i granice s BiH. I Mađarska je izgradila autocestu M6 do hrvatske granice. Tako su dvije susjedne države završile svoj dio europskog prometnog pravca, dok je najveći dio posla ostao Bosni i Hercegovini.
Na sjeveru BiH još treba dovršiti povezivanje prema Doboju i Svilaju. Predstoji završetak dionica između Medakova, Ozimica i Poprikuša te povezivanje kroz Republiku Srpsku prema Vukosavlju. Na jugu su izazovi još veći. Povezivanje Sarajeva i Mostara zahtijeva izgradnju niza tehnički zahtjevnih dionica, a najveći je izazov tunel Prenj, dug gotovo 11 kilometara. Bez njega neće biti moguće uspostaviti neprekinutu autocestovnu vezu između dvaju najvećih urbanih središta u zemlji. Slijede obilaznica Mostara i nastavak prema granici s Hrvatskom kod Bijače.
Koridor Vc ne smije se promatrati samo kroz broj izgrađenih kilometara. Njegova je vrijednost u povezivanju BiH s europskim tržištem, bržem i jeftinijem prijevozu robe, razvoju industrije i logistike te privlačenju investicija, ali i razvoju turizma, od Sarajeva i Mostara do cijele Hercegovine. Posebno je važna veza s lukom Ploče. Ona nije samo izlaz BiH na morsku luku nego i prilika da se Ploče razviju u važno logističko središte za gospodarstva BiH, Slavonije i šire srednje Europe. Koridor je važan i za Hrvatsku jer povezuje Osijek i Slavoniju s BiH i Jadranom. Europska unija u njemu vidi važan dio povezivanja srednje Europe s jugoistokom kontinenta.
Paradoks je da se upravo u zemlji kroz koju prolazi najduži dio koridora njegova izgradnja najsporije odvija. Dok su Hrvatska i Mađarska završile svoje dionice, BiH još mora svladati financijske, administrativne, političke i građevinske prepreke. I EU mogao bi snažnije poduprijeti dovršetak projekta: dosad je odobrio oko 870 milijuna eura bespovratnih sredstava.
Ipak, novac neće ukloniti domaće prepreke, od sporih procedura do političkih nesuglasica. Završetak Koridora Vc morao bi biti jedan od rijetkih strateških ciljeva oko kojih postoji kontinuitet državne politike, bez obzira na promjene vlasti i međustranačke odnose. BiH ne gradi samo autocestu prema Budimpešti i Jadranu. Gradi povezanost s Europom, konkurentnost gospodarstva i mogućnost da iz svojega zemljopisnog položaja konačno izvuče razvojnu korist. A dovršetkom koridora u njoj će brže kucati žila Europske unije. I ne samo prometna.