Nakon što su odbijena tri imena za vojne atašee Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, od prošle godine tu dužnost u Veleposlanstvu obnaša brigadir Roberto Gašić. No posve ispod radara prošle su poruke koje je Republika Hrvatska poslala diplomatskim i političkim putem odbijajući dati agreman za čak trojicu visokih časnika čija je imena smatrala prijepornim za imenovanje. Ponajprije zbog ratne uloge postrojbi bošnjačke Armije BiH čiji su dio bili.
Ova tri imena Mirsada Stabančića, Izudina Skopljaka i Kemala Suljevića daju odgovore na nekoliko važnih pitanja. Najprije kadroviranja unutar bošnjačkih vojnih struktura, zatim neupitne potpore političkih struktura te na kraju, s obzirom na sustav predlaganja, govori jako puno o tome koliko su Hrvati zakinuti kroz Predsjedništvo BiH gdje sjedi nelegitimni hrvatski član državnoga vrha Željko Komšić. Zapravo, posve je jasno da ne bi nijednog od trojice kandidata predložio bošnjački vojni i politički vrh da je u Predsjedništvu drukčiji odnos snaga, piše portal Večernjeg lista BiH.
Ratni zločini
A sva trojica brigadira “skinuta” su zbog toga što su bila pripadnici najzloglasnijih postrojbi poznatih po nizu stravičnih ratnih zločina tijekom rata, saznaje Vecernji.ba. Ponajprije Sedme muslimanske brigade koja je u svome sastavu imala i postrojbu mudžahedina, stranih muslimanskih ratnika, poznatih po brutalnosti. Pa čak i po odsijecanju glava zarobljenicima. Jedan od kandidata bio je i pripadnik postrojbe Zulfikar, čijih je više pripadnika i zapovjednika osuđeno na dugoročne kazne zatvora zbog niza zločina na području sjeverne Hercegovine.
Mirsad Stabančić tijekom rata bio je pripadnik 7. muslimanske brigade Trećega korpusa Armije BiH. U dostupnim izvorima navodi se kao jedan od zapovjednika njezine 3. bojne, a 1995. dobio je ratno priznanje “Zlatni ljiljan”. Nakon rata nastavio je karijeru u Vojsci Federacije BiH, a zatim u Oružanim snagama BiH. Bio je zapovjednik 1. pješačke bojne 5. pješačke brigade, Centra za profesionalni razvoj te vršitelj dužnosti zapovjednika Brigade taktičke potpore. Završio je i Ratnu školu “Ban Josip Jelačić” u Zagrebu, a poslije je bio načelnik Odjela za obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu OS BiH.
Izudin Skopljak također je bio pripadnik 7. muslimanske brigade, a u kompilaciji ratnog ustroja navodi se kao pomoćnik za operativno-nastavne poslove u njezinu zapovjedništvu. Nakon rata nastavio je službu u Vojsci Federacije i OS BiH. Najkasnije 2020. kao pukovnik bio je vršitelj dužnosti načelnika Uprave za personal Zajedničkog stožera OS BiH, zadužene za popunu, napredovanja, premještaje i razvoj vojnih karijera. Do 2023. promaknut je u brigadira. Odbijanje Stabančića i Skopljaka potvrdio je i zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.
Kemal Suljević pripadao je drugoj ratnoj strukturi. Prema vlastitom svjedočenju pred Sudom BiH, u travnju 1993. pristupio je Odredu za posebne namjene Zulfikar “Štaba Vrhovne komande Armije BiH” te je zapovjedniku Zulfikaru Ališpagi davao savjete o vojnim pitanjima. Ratna uloga Ališpage na različit je način predstavljena, ali postoje i javna svjedočanstva kako je spasio dvojicu hrvatskih dječaka te jednog zarobljenog hrvatskog vojnika. Za druge njegove vojnike ili zamjenike to se ne bi moglo posvjedočiti.
Nakon rata Suljević je napredovao kroz Oružane snage BiH. Kao pukovnik 2015. vodio je rotaciju kontingenta BiH u misiji UN-a u Kongu, potom je bio načelnik Odjela stranih jezika i Odjela za sport Zajedničkog stožera. Najkasnije 2021. promaknut je u brigadira. Suljevć nije prošao provjere u Zagrebu nakon odbijanja Stabančića i Skopljaka. Ni on nije prošao, a vojni je izaslanik na kraju postao brigadir Roberto Gašić, koji je dobio hrvatsku suglasnost i akreditiran je u Zagrebu. Time je višemjesečni prijepor u konačnici bio zaključen.
Osjetljiva dužnost
U javno dostupnim pravosudnim evidencijama nema podataka da je itko od trojice kandidata bio optužen ili osuđen za ratni zločin. Hrvatska, međutim, nije odlučivala o njihovoj kaznenoj odgovornosti, nego o tome smatra li ih prihvatljivima za osjetljivu diplomatsko-vojnu dužnost u Zagrebu. Država primateljica ima pravo uskratiti prethodnu suglasnost i tu odluku nije dužna detaljno obrazlagati.
Upravo zato ovaj slučaj nadilazi pitanje jednoga diplomatskog postavljenja. Hrvatska je, jednako kao što je nedavno usvojila Rezoluciju o osnaživanju političkoga položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, odlučila ponašati se kao ozbiljna država. Odbijanjem prijepornih kandidatura pokazala je da odnose s BiH želi graditi na suradnji i uzajamnom poštovanju, ali i da neće dopustiti ponižavanje Hrvata u BiH ni omalovažavanje njihovih žrtava iz rata. /HMS/