Connect with us

BiH

Žena vuk iz Jajca, četiri godine rata provela sama u šumi

Avatar

Published

on

Žena vuk iz Jajca, četiri godine rata provela sama u šumi

Piše: Nisveta Mešinović Joldo

Kada je tata doveo Zejnu da živi u mojoj porodici, mama i nije bila baš oduševljena. Njena reakcija je, itekako, bila opravdana jer je Zejna po dolasku bila u teškom psihičkom stanju,a s nama u kući je živjela i baba koja je, također, imala nekih svojih problema. Mama se pribojavala da joj mi kao porodica nećemo moći pružiti pomoć i podršku koja joj je u tim momentima bila prijeko potrebna.
Sjećam se da nam je moj otac rekao samo da je ništa ne pitamo i kada ona osjeti potrebu da priča, da je saslušamo. Tako je i bilo. Malo je reći da je Zejna pa dolasku bila preplašena. Pričala je slabo, sa nekim prekidima, osluškujući zvukove koji je okružuju. Bila je osjetljiva na jake zvukove, kao i nagle pokrete, nepoznate glasove. Mama, tata i ja smo se prema njoj ponašali kao prema djetetu,bez ikakvog pritiska.
Trebalo je da prođe neko izvjesno vrijeme kako bismo se privikli jedni na druge i kako bismo stvorili povjerenje. Problem je bio sa babom, koja nije baš imala taj osjećaj da Zejna zahtjeva malo drugačiji pristup.
Zejnina priča se veoma brzo širila pa su nam u dvorište počeli dolaziti predstavnici vjerskih zajednica,humanitarnih organizacija,predstavnici opštine kao i novinari.
Na samom početku svi su imali potrebu da pomognu i stvarno su to i radili. Zejna je dobila i smještaj u jednoj kući u komšiluku. Imala je sve što joj je potrebno za normalan život.
Preselila se u kuću, ali jedno izvjesno vrijeme je spavala kod nas jer joj strah od zatvorenog prostora nije dao snu na oči. S nama se osjećala sigurno i zaštićeno.
Novinari iz svjetskih poznatih novinskih agencija (VOX, CNN, BBC, RAI, RTL …) su dolazili i tražili intervju. Svaka od tih, bezbroj, ekipa je tražila da idu sa Zejnom u Cvitoviću i da im pokaže kako i gdje je živjela i da im ispriča doživljaje o tim godinama koje je provela sama.
Mislim da je Zejna u početku imala želju i potrebu da to ispriča, vjerovatno zbog toga što je shvatila da je nje život zaista bio čudesan kada toliko ljudi u njoj vidi heroja. Bila je ponosna na sebe i svoje umijeće preživljavanja. Jedna od tih novinskih kuća je Zejnu i nazvala “Žena vuk”.
Pričala je Zejna baš o tome da je viđala i skretala vukove,ali da je nisu napadali,zbog čega je i dobila novo ime. Novinari su donosili Zejni poklone i davali novac za intervju, ali nije bio u pitanju neki veliki novac, niti neki vrijedni pokloni. Moji ukućani i ja nismo znali koliko su joj plaćali, ali znam da su to bile neke veoma male cifre.
Jednom prilikom, kada se Zejna vratila iz Cvitovića,ekipa VOX-a nas je zatekla ispred kuće. Mama i ja smo se spremale da okopamo grah, a baba se sunčala.
Prevodilac nas je zamolio da nas snima kako radimo kako bi prikazao suživot u našem gradu. Ja sam to odbila, ali mama, baba i Zejna su pristale. Mama i Zejna su kopale, a babin zadatak je bio da im skuha kafu.
Baba je izišla na terasu i pozvala moju mamu: “Ajrija, pitaj Zejnu jeste li za da vam skuvam kavu.” Ja sam joj malo šaptala da pita Zejnu, ali nisu se njih dvije baš nešto razumjele.
“Hvala ti Luco”, usparavi se mama i pogleda prema terasi, a svaki joj se damar smije jer već zna da to i neće biti kako treba.
Zejna samo šuti i kopa.
Skuhala sam ja kafu i dala babi da je samo iznese. Već kroz hodnik baba je glasno negodovala: “Ja da im kavu služim, a što je Zejno nije kuvala?”
Sjede one tako za stolom,a baba samo spusti kafu i dobaci Zejni: “Deder ti naspi, jamda ti to nije teško.”
Zejna podijeli šoljice, ali i dalje šuti.
“Sutra ćemo baba i ja kopati, ti ćeš Zejno kafu kuhati, a Niso će nam ručak praviti”, trudila se moja mama da spasi situaciju.
“Ja ću sutra u Buliće”, brecnu se baba. Zejna je samo pogleda,a mama je malo laktom pogura.
“Eto, Zejno, moremo zajedno u Buliće”, popravi se baba.
Ja sam se već grohotom smijala, a mama se jedna suzdržavala da ne eksplodira, dok je laktom gurala Zejnu.
“Moremo vala zajedno”, ispi Zejna jedan gutljaj i kamere se ugasiše.
Kako bih voljela da negdje pronađem tak snimak pa da se od srca nasmijem.
Postojala je neka netrpeljivost između babe i Zejne. Jednom prilikom su se pogurale na stepenicama pa je baba spomenula Zejni majku. Jedva sam spriječila fizički obračun između babe koja nije imala taj osjećaj za Zejnu i ono što je nosila na duši, i Zejne, koja je bila svjedokom zvjerskog ubistva njene majke i svih ostalih koji su taj dan ubijeni u Cvitoviću.
Vrlo brzo Zejna se umorila od tih silnih izjava,snimanja i priče pa se počela sakrivati kada dođu novinari.
Par puta mi je ispričala da je sama išla u Cvitović, da se odmori, da prošeta, da uživa u prirodi. Imala je običaj reći da je slobodnije živjela sa životinjama u prirodi, nego sa ljudima.
Mislim da ljudi nisu pomogli Zejni onoliko koliko ona zaslužuje.
Kad sam je zadnji put srela pitala me je da li sam se udala.
Kad sam joj rekla da sam udata, samo me potapšala po ramenu i tiho izustila: “Neka si, bolje je nego da ostaneš sama, ‘vako k’o ja.”
Mislim da kao zajednica nismo uradili dovoljno kako bismo pomogli Zejni, kako bismo joj obezbijediti uslove za normalan i dostojanstven život i smanjili osjećaj usamljenosti koji je polahko, ali sigurno ubija.
(Jajce Online)

The post Žena vuk iz Jajca, četiri godine rata provela sama u šumi appeared first on Jajce Online.

Feed: Jajce-Online.com

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement