General Ante Gotovina zadužio je generala Rahima Ademija da izradi plan nove napadne operacije koja će biti nazvana Maestral-2. Tu vojnu operaciju Ademi smatra svojim vrhuncem u planiranju operacija. Uočio je s Vitoroga kako neopaženo doći nadomak Jajcu…
U rujnu 1995. prekaljene hrvatske snage iza sebe su imale niz velikih pobjeda nad srpskim neprijateljem, ali rat još nije bio gotov. Srpska vojska u Bosni i Hercegovini, njezino političko vodstvo te Slobodan Milošević uporno su odbijali američku inicijativu da se rat završi mirovnim sporazumom, pa je NATO pokrenuo zračne udare ne bi li onesposobio srpski vojni arsenal, no dvotjedno bombardiranje nije imalo željeni učinak.
Združene postrojbe HV-a i HVO-a, kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, u to su vrijeme bile na prilazima Drvaru nakon što su potpuno porazile postrojbe Ratka Mladića koje su ofenzivnom operacijom Vaganj-95 pokušale vratiti izgubljeni Glamoč, Bosansko Grahovo, Knin te zauzeti Livno i Kupres. No, iako otjeran do Drvara, neprijatelj nije odustao od operacije Vaganj-95 te je prijetila opasnost da ponovno grupira snage i krene na Glamoč i Livno. Stoga je general Gotovina zadužio generala Rahima Ademija da izradi plan nove napadne operacije koja će biti nazvana Maestral-2. Tu vojnu operaciju general Ademi smatra svojim vrhuncem u planiranju operacija, a detaljno ju je opisao u svojoj knjizi “Samo istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske”, koju je početkom kolovoza ove godine izdao Večernji list.
Izmjena četiri ešalona
Operacija je planirana tako da je izvode četiri borbena ešalona koji funkcioniraju kao “parni valjak”. Prvi borbeni ešalon, piše Ademi, kreće naprijed u silovitom i munjevitom napadu i kao valjak krši otpor neprijatelja, lomi neprijateljske snage pred sobom, a nakon obavljenog zadatka povlači se iz borbe. “Parni valjak” nastavlja naprijed tako što u borbu iz pokreta ulazi drugi borbeni ešalon, koji lomi neprijateljske snage ne dajući im nikakvu šansu za organizaciju obrane. Drugi borbeni ešalon izlazi iz borbe, a “parni valjak” nastavlja naprijed uvođenjem trećeg borbenog ešalona, koji razbijenog neprijatelja gazi i goni pred sobom. “Parni valjak” i dalje se kreće, a u borbu se uvodi i četvrti borbeni ešalon, koji nastavlja iskorištavajući uspjeh prethodnih ešalona. Zahvaljujući toj spektakularnoj taktici, u Maestralu će biti oslobođeni Jajce i Šipovo, što nitko nije očekivao niti je uopće bilo u planu. Naime, strateški cilj operacije
Operacija je planirana tako da je izvode četiri borbena ešalona koji funkcioniraju kao “parni valjak”. Prvi borbeni ešalon, piše Ademi, kreće naprijed u silovitom i munjevitom napadu i kao valjak krši otpor neprijatelja, lomi neprijateljske snage pred sobom, a nakon obavljenog zadatka povlači se iz borbe. “Parni valjak” nastavlja naprijed tako što u borbu iz pokreta ulazi drugi borbeni ešalon, koji lomi neprijateljske snage ne dajući im nikakvu šansu za organizaciju obrane. Drugi borbeni ešalon izlazi iz borbe, a “parni valjak” nastavlja naprijed uvođenjem trećeg borbenog ešalona, koji razbijenog neprijatelja gazi i goni pred sobom. “Parni valjak” i dalje se kreće, a u borbu se uvodi i četvrti borbeni ešalon, koji nastavlja iskorištavajući uspjeh prethodnih ešalona. Zahvaljujući toj spektakularnoj taktici, u Maestralu će biti oslobođeni Jajce i Šipovo, što nitko nije očekivao niti je uopće bilo u planu. Naime, strateški cilj operacije Maestral bio je razbiti i potisnuti srpske snage od Kupresa, Glamoča i Bosanskog Grahova, zauzeti Drvar, planinske masive Vitorog, Mlinište, Klekovaču i Oštrelj te, u skladu sa Splitskom deklaracijom i sporazumom o vojnoj pomoći koji su potpisali predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, stvoriti uvjete za napadna djelovanja 5. i 7. korpusa Armije BiH. Glavne hrvatske snage činile su 4. i 7. gardijska brigada HV-a, 1. hrvatski gardijski zdrug, 1., 2. i 3. gardijska brigada HVO-a, Specijalna policija MUP-a Herceg-Bosne, 60. gardijska desantna bojna HVO-a Ludvig Pavlović i 22. diverzantski odred HVO-a, a podržavale su ih topničko-raketne postrojbe, zračne snage HRZ-a i inženjerija. One su bile pod izravnim zapovjedništvom združenih snaga HV-a i HVO-a. Ostale snage bile su u sastavu operativnih grupa Sjever, Jug i Zapad.
Nasuprot njima stajale su vrlo jake i dobro utvrđene neprijateljske snage 1. i 2. krajiškog korpusa, koje su imale topničku i raketnu potporu korpusne artiljerijske grupe, zračnu potporu lovaca MiG-21, J-22 Orao i J-21 Jastreb s aerodroma pokraj Banje Luke, helikoptera Gazela za protuoklopnu borbu te višecijevnih lansera raketa Orkan. Pridružile su im se i razbijene postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine, koje su se nakon Oluje povukle prema Drvaru i Bosanskom Petrovcu. Zanimljivo je da je operaciju Maestral-2 nadzirao NATO uz pomoć svojih bespilotnih letjelica te je znao svaki pokret na ratištu. Ademi piše da je te letjelice bilo teško razlikovati od neprijateljskih, koje su također bile u uporabi, pa su topničko-raketne postrojbe morale paziti da ih ne obore. Operacija združenih snaga HV-a i HVO-a Maestral-2 počela je ujutro 8. rujna 1995. pod zapovijedanjem generala Gotovine, provodio ju je general Ademi, a za logistiku je bio zadužen brigadir Ljubo Ćesić Rojs. U silovit napad prve su krenule 4. i 7. gardijska brigada, udarne postrojbe HV-a, koje razbijaju neprijatelja i stvaraju uvjete za ulazak u borbu drugog ešalona – 1. HGZ-a s pojačanjima, koji 9. rujna zauzima planinu Vitorog i stvara uvjete za ulazak trećeg ešalona – 1. i 2. gardijske brigade HVO-a, a potom je uslijedio četvrti ešalon. Neprijateljske snage pružale su žestok otpor, no bile su prisiljene na izvlačenje prema Baraćima, Mrkonjić Gradu i Šipovu. Odolijevale su jedino na području Drvara, gdje postrojbe operativnih grupa Zapad i Jug nisu uspijevale slomiti obranu i ući u grad.
Četvrtog dana operacije, 11. rujna 1995., kad su se hrvatske postrojbe približile Šipovu, generala Ademija zaštićenom vezom zove ministar obrane Gojko Šušak. – Ademi, Ameri su dali odobrenje za oslobođenje Šipova. Planirajte i oslobodite Šipovo – bio je kratak Šušak.
– Na zapovijed, gospodine ministre! – uzvratio je Ademi i upitao: – Gospodine ministre, a što ćemo s Jajcem?
– Jajce nije u planu, ali ako se pruži prilika, oslobodite i Jajce. Ali vodite računa da se ne uklinite previše da ne bismo izgubili vojnike – odgovorio je ministar. Nakon Šuškove zapovijedi, zapovjedništvo združenih snaga mijenja smjer napada 1. i 2. gardijske brigade HVO-a te ih upućuje prema Šipovu, a one tijekom dana razbijaju neprijatelja na lijevoj obali rijeke Janj i do pada mraka stižu na ulaz u grad. Neprijatelj se povlači prema Mrkonjić Gradu i ostavlja Šipovo bez obrane, u koji gardisti HVO-a ulaze ujutro 12. rujna 1995. godine.
Noćna borbena hodnja
U zapovjedništvu združenih snaga zavladala je euforija te zapovjednici pritišću Gotovinu da se odmah krene u oslobađanje Jajca i to preko doline rijeke Plive i Plivskih jezera. Ademi je taj smjer smatrao vrlo rizičnim, jer bi bokovi bili nezaštićeni, no pritisci su bili toliko snažni da je Gotovina popustio i počeo pripremati snage za napad. Ne mogavši mirovati, Ademi traži od Gotovine da ode u izviđanje na oslobođeni Vitorog kako bi sagledao situaciju i pokušao naći bolje rješenje. Tako je i bilo: s Velikog Vitoroga uočio je makadamski put koji je preko planine Gorica vodio do ulaza u Jajce. Taj smjer ne samo da je bio idealan za neopaženo prebacivanje pješačkih postrojbi do Jajca nego je bio i potpuno iznenađenje za neprijatelja, koji se utvrdio u dolini Plivskog jezera. General Gotovina složio se s Ademijevim planom, koji je predviđao da snage 2. gardijske brigade HVO-a s pojačanjima cijelu noć nastupaju prema cilju te da kod sela Ćusine izbiju na most na Vrbasu. Jajce je tako i oslobođeno: nakon nevjerojatne borbene hodnje koju su noću 12. na 13. rujna 1995. izvele postrojbe HVO-a pod zapovijedanjem brigadira Stanka Sopte Baje i njegova zamjenika Mije Jelića. Ti su momci pod punom borbenom spremom hodali cijelu noć od Grbavičkog polja, preko prijevoja Gorice i ujutro se neprimjetno pojavili ispred Jajca. Oko 7.30 zauzeli su most i formirali mostobran te nastavili prodor prema gradu. Zauzimanjem tvrđave oslobodile su hrvatski kraljevski grad Jajce.
Drvar je oslobođen sutradan, 14. rujna 1995., nakon što je u borbe uvedena 2. bojna 7. gardijske brigade, koja je bila u pričuvi. Operacija Maestral završila je 15. rujna 1995., a združene hrvatske snage njome su ostvarile puno više od svojih planiranih ciljeva. Oslobodile su tri velika grada sa širom okolinom, kanjone rijeka Ugar i Rika, dva važna planinska prijevoja Oštrelj i Mlinište te planine Vitorog, Mlinište, Demirovac, Jastrebnjak, Ranč planinu, Kobilu, Klem, Klekovaču. Nekoliko tjedana poslije pokrenut će Južni potez, posljednju operaciju kojom će konačno slomiti srpsku vojsku i prisiliti je na mirovne pregovore.
vecernji.hr