Danas pokojni Mustafa Hamur odigrao je veliku ulogu u mojim počecima. Nakon jednog od prvih nastupa došao je mojoj kući u Jajce upoznati mene i moje roditelje
Iako nam je otkrila kako joj nije ugodno kad je netko naziva zvijezdom, Magdalena Bogić bila je upravo to na ovogodišnjem Večernjakovu pečatu, nakon što je završnu scenu izbora Osobe godine u BiH uveličala pjesmom “Zemljo moja”. Fenomenalan glas, damski nastup, predivan izgled… – sve to vidjelo se na Pečatovoj pozornici, a s obzirom na to da i dalje zbrajamo dojmove nakon manifestacije, i s Magdalenom smo ih ovih dana prokomentirali. Diva iz Jajca tim nam je povodom dala veći intervju.
Večernji list: Koliko god čudno zvučalo, sa 16 godina predstavili ste neviđenu zrelost i svojim glasom, ali i ponašanjem pokazali kako se postaje zvijezda. Prošlo je mnogo vremena, kako danas gledate na vrijeme kada ste bili finalistica X Factora?
– Prošlo je osam godina, a imam osjećaj kao da je bilo jučer. Uvijek se vrlo rado prisjetim razdoblja X Factora, donijelo mi je jedinstveno iskustvo. Kada bi se vrijeme moglo vratiti, sve bih isto uradila, isto bih se ponašala i iste odluke donosila. Smatram kako je sve trebalo biti upravo onako kako i jest. Zahvalna sam i jako sretna što sam uopće imala priliku biti dio natjecanja. Zvijezda, hm…, uvijek me je sram kada mi netko spomene tu riječ. Ne osjećam se ugodno.
Večernji list: Massimo je rekao: – To tražimo! Kako ste se osjećali u tom trenutku?
– Bila sam ponosna i sretna, njegove riječi zaista su mi mnogo značile. Prva audicija, prvi nastup i njegov prvi komentar, koji je zvučao upravo tako, nisam mogla bolje početi s natjecanjem (osmijeh).
Večernji list: Nažalost, Massimo nas je napustio krajem prošle godine. Kakva sjećanja nosite na tu istinsku glazbenu legendu?
– Vijest o Massimovoj smrti doista me pogodila. Bio je poseban, dubokouman i graciozan, cijenim što je bio pristupačan, znao je na pravi način komunicirati s kandidatima. Nakon njegovih komentara svatko od nas bi se osjećao vrjednije, bio je prvenstveno čovjek, a onda i glazbeni velikan.
Večernji list: Vi ste tada pokazali energiju, snagu, petlju…, kako je Massimo rekao. Što je najviše utjecalo na to da praktički kao dijete u svijetu odraslih pokažete što znate i nimalo se ne obeshrabrite, već ste bili ravnopravni s mnogo starijima te godine?
– Ni u jednom trenutku nisam razmišljala o svojim “protukandidatima”, a bilo ih je starijih, mlađih, netko je došao pobijediti, netko zabaviti se, ja sam došla pokazati što i koliko znam, neke stvari naučiti i usput se zabaviti. Bila sam svjesna same sebe, zbog toga ništa nije moglo poljuljati moje samopouzdanje ni obeshrabriti me.
Večernji list: Ovih ste dana nastupili i na Večernjakovu pečatu, praktički kao šećer na kraju, nakon završne scene proglašenja Osoba godine u BiH. Kako vas se dojmila ovogodišnja manifestacija?
– Osjećam se počašćeno što sam imala priliku biti dio jednog od najvećih društvenih događaja u BiH. Vjerujem kako je Ocjenjivački sud imao težak zadatak pred sobom, istaknuti i nagraditi osobe i događaje. Cijela organizacija bila je na vrlo ozbiljnoj i visokoj razini. Drago mi je što sam imala priliku izvesti pjesmu “Zemljo moja” uz pratnju benda Glazbene produkcije BHRT-a i Orkestra. Svim srcem sam uživala.
Večernji list: Sada dolazimo i do vašeg Jajca, znamo da imate mnogo posla, međutim, koliko vam znači taj grad i koliko mu se često vraćate?
– Vezana sam uz svoj grad, gdje god da odem, poželim se što prije vratiti. To je jedino mjesto gdje se osjećam slobodno i sigurno. U Jajcu ne postoji osoba koju ne poznajem, bar iz viđenja, tu žive jako pristupačni i dobri ljudi, tu je i moja cijela obitelj, moji prijatelji, a slobodno vrijeme najčešće posvećujem njima. Moja veza s mojim najbližima je čvrsta i iskrena, i to je jedan od razloga zbog kojeg se vrlo rado vraćam kući.
Večernji list: Što posebno pamtite iz Jajca vaše mladosti? Tu ste došli živjeti iz Njemačke.
Godine 2000. moja obitelj i ja vratili smo se iz Wiesbadena u Jajce. Tu smo i ostali. Imala sam bezbrižno djetinjstvo, živjela normalnim životom. Oduvijek sam voljela glazbu i pjevanje, ono čega se posebno sjećam je jedan od mojih prvih nastupa, a bio je na festivalu duhovne poezije i glazbe “Plivske omahe”. Otpjevala sam jednu pjesmu te se po završetka vratila kući sa svojim roditeljima. Nešto kratko nakon našeg dolaska kući na vratima se pojavio jedan gospodin po imenu Mustafa Hamur (koji, nažalost, nije više s nama). Hamur je bio poznat kao vrsni poznavatelj glazbe. Pažljivo je poslušao moj nastup te je imao potrebu upoznati se s mojim roditeljima i sa mnom. Mustafa je odigrao veliku ulogu u mojim glazbenim počecima. Često mi je poklanjao glazbene CD-ove prepune dobrih starih glazbenih djela. Sjećam se da sam tada prvi put čula za grupu Suncokret i pjesmu “Pada prvi sneg” koju sam jednom prilikom izvela na Hamurovu glazbenom projektu zvanom “K’o nekad u osam”.
Večernji list: Od djetinjstva se bavite glazbom, pjevali ste u zboru, osnovali vlastiti bend… Međutim, pronašli smo da je vaša ljubav i odbojka, pa koliko danas uspijevate zaigrati omiljeni sport?
– Dugi niz godina bavila sam se sportom, moja druga ljubav bila je odbojka. Odlično sam se snalazila u tom sportu, međutim, utakmice i glazbeni festivali održavali su se subotom pa bih često pjevala na klupi. No, ne zamjeram svojim trenerima, nisu znali da je ipak glazba moja prva ljubav (smijeh). I dan-danas vrlo rado zaigram.
Večernji list: Obožavate i filmove, pa što nam imate preporučiti za godišnje odmore i tople, ljetne dane?
– Za godišnje odmore i tople ljetne dane bilo bi idealno preporučiti romantičan film. Ali, s obzirom na to da sam veći ljubitelj dokumentarnih filmova, onda definitivno ide preporuka za “Minimalism”.
Večernji list: “Padaj sa mnom padaj, oprostu se nadaj, strah me je da nisi ga zaslužio…”, glase stihovi nove pjesme. Što nam o njoj možete reći?
– “Padaj” je ljubavna pjesma, popraćena zvukom 80-ih. Na pjesmi se radilo dugo i pažljivo, dok nismo dobili upravo ono što smo zamislili. Sretna sam što sam imala priliku surađivati s vrhunskim dvojcem – Nerminom Puškarom, koji je ujedno i autor teksta i glazbe, te glazbenim producentom Mahirom Sarihodžićem.
Večernji list: Jeste li oprostili nekada nekome tko to nije zaslužio?
– Jesam. Ako se osoba iskreno pokajala i poželjela novi početak, onda dajem novu priliku. Ali, svakako imam i svoje granice (osmijeh).
Večernji list: Krasi vas izvrstan glas, a što biste vi još istaknuli kao svoju posebnost?
– Teško je govoriti o sebi. Možda ne bi bilo loše kada biste pitali nekoga od mojih bližnjih.
Večernji list: Što nas očekuje u budućnosti od Magdalene Bogić?
– Na glazbenom putu to su novi singlovi, album i koncerti… Poželite mi mnogo sreće, sigurno ću je trebati (smijeh).