9.8 C
Jajce
Četvrtak, 8 veljače, 2024
BiH

U BiH su žene na čelu države, državne vlade i entiteta (FBiH). Samo je Dodik muško (RS)

Ove tri visoke dužnosti na kojima su žene daju iskrivljenu sliku o njihovoj spolnoj dominaciji. BiH ima 14 vlada, 136 ministarstava i tisuće drugih pozicija na kojima su tek simbolično zastupljene

Nakon Republike Srpske, i drugi, veći entitet, Federacija Bosne i Hercegovine, dobio je kolektivnog šefa izvršne vlasti. Tročlano rukovodstvo iz triju konstitutivnih naroda treba predložiti novu Vladu. Već sada izvjesno je kako će je biti teško izglasati jer postoje dvije većine u gornjem i donjem domu. A oba je moraju potvrditi. Zastupnički dom Vladu bira po građanskom modelu natpolovične većine, a Dom naroda po načelu većinskog legitimnog narodnog predstavljanja. Kod Bošnjaka u prvom Domu više ruku imaju stranke okupljene oko SDP-a, a u drugom SDA. Rezultat takvih pravila je pat-pozicija iz koje se vjerojatno neće izići kompromisom, već političkim ekshibicijama, što može imati dugoročne posljedice. Osobito za Hrvate.

U cijeloj ovoj priči svijetla točka je to što je na čelo Federacije izabrana žena – Lidija Bradara. Njezino imenovanje uvod je u ovu kolumnu o Međunarodnom danu žena, a ne o bitki za vlast. Jesu li žene u BiH dovoljno zastupljene u političkom i društvenom životu? Zapravo, jesu li ravnopravne? Kada se izbor predsjednice Federacije stavi u kontekst nositelja četiriju najvažnijih dužnosti u državi, onda bi se moglo reći kako su prezastupljene. Jer, uz predsjednicu Federacije Lidiju Bradaru, dužnost predsjedateljice Predsjedništva BiH trenutačno obnaša Željka Cvijanović, a predsjedateljica Vijeća ministara je Borjana Krišto. Dakle, na čelu države, državne vlade i većeg entiteta su žene. Samo je Dodik muško, on je predsjednik Republike Srpske.

Ove tri visoke dužnosti na kojima su žene daju iskrivljenu sliku o njihovoj spolnoj dominaciji. BiH ima 14 vlada, 136 ministarstava i tisuće drugih pozicija na kojima su tek simbolično zastupljene. Primjerice, od 141 (grado)načelničke pozicije, na samo pet njih su žene. U Zastupničkom domu državnog Parlamenta ih je oko 17 posto, federalnog 27 posto, a na istoj entitetskoj razini u RS-u 18 posto. Slično je i na razini deset županija. U upravljačkim strukturama najvećih kompanija u BiH više od 80 posto su muškarci. Koliko je to nepravedno, najzornije ilustrira podatak kako je žena, prema posljednjem popisu stanovništva u BiH, 51 posto. U Hrvatskoj još više, 52 posto. Slični su omjeri i u našem bližem i daljem susjedstvu. Procjene pokazuju da je u EU čak pet posto više žena nego muškaraca. Na svjetskoj razini taj omjer ipak je blago u korist muškaraca.

Dakle, kada bismo žensku brojčanu većinu gledali kroz prizmu demokratskog političkog funkcioniranja, onda bi one vladale gotovo u svim državama svijeta. Ovako se zakonima, barem u BiH, mora prisiljavati muškarce da na izborne liste treba staviti 40 posto manje zastupljenog spola, što su, u pravilu, gotovo uvijek žene. Muškarci ga izigravaju tako što im je jeftinije platiti kaznu nego ga poštovati ili formalno staviti žene na pozicije za koje znaju da ne mogu proći. Na listama dio njih završava tek i kao demokratski ukras, a još je poraznije što su ponekad napredovanja i karijere vezani uz fizički izgled.

Bosna i Hercegovina ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti žena u regiji. Više od 60 posto njih nije uključeno u tržište rada, a većina ih se brine o djeci i starijima te obavlja kućanske poslove. Patrijarhalno muško društvo to podrazumijeva normalnom sistematizacijom u obiteljskom funkcioniranju. U okovima takvih predrasuda i stereotipa žene, pa čak i one visokoobrazovane s doktoratima, zarobljene su isključivo kao kućanice. A one koje imaju posao, uz osmosatno radno vrijeme u poduzeću, moraju još toliko raditi u svom obiteljskom domu. S takvim je obvezama u privatnom i javnom životu pravo umijeće odgajati djecu. I odmoriti se.

Društvo bi svakako moralo razmisliti o posebnom statusu za žene, osobito majke. Gdje god je moguće, njihovo radno vrijeme trebalo bi biti fleksibilno i ne dulje od pet sati, koje bi trebalo plaćati kao “muško”, osmosatno. Isto tako, rodiljski dopusti morali bi biti barem dvogodišnji. Dakako, uz punu plaću. Uz sve to, trebalo bi uvoditi i povlastice za poduzeća koja favoriziraju zapošljavanje žena. U zaštiti “slabijeg spola” i sudovi moraju biti rigorozniji u presudama oko fizičkog, verbalnog i svakog drugog nasilja nad ženama. Pa čak i za seksističke izjave. Te bi mjere barem malo doprinijele pozitivnijoj demografiji i statusu žena u društvu. Ohrabruje činjenica što su u tom smislu neke županije u BiH već uvele poticajne i zaštitne mjere.

Ako se na jednakoj zastupljenosti muškaraca i žena u politici bude radilo trenutačnim tempom, UN predviđa kako je potrebno još 130 godina za postizanje rodne ravnopravnosti. Stoga u borbi za svoja prava žene ne bi trebale čekati samo 8. ožujka. Moraju svakodnevno upozoravati na diskriminaciju koja im se čini i boriti se za svoja prava na svim razinama. U protivnome, muškarci će ih i dalje doživljavati tek ljepšim spolom. Idealnim za demokratski ukras.

vecernji.ba

Povezane vijesti

Prije sedam godina umro legendarni Monteno: Majko, za tebe sam Kemo, a za oca sam Monteno

Jajce Online

Program Veleposlanstva SAD za obuku u poduzetništvu

Glavni Urednik

Proljetna sjetva u doba korone: Bašte sije ko nikada sijao nije

Jajce Online